Instrukcija Eugena Ionesca u režiji Nataše Antulov

U četvrtak, 19. siječnja u 20 sati na repertoaru je predstava „Instrukcija“ rađena prema originalnom tekstu francuskog pisca i autora Eugena Ionesca u režiji Nataše Antulov. Mentori su Rade Šerbedžija i Lenka Udovički. Za scenografiju su zaduženi studenti Akademije primijenjenih umjetnosti u Rijeci, a kostimografiju i glazbu  Lovro Ivanković i Tena - Antonija Torjanac

Riječ je o komičnoj drami s tri lika. U igri su stari profesor (Lovro Ivanković) , učenica (Tena – Antonija Torjanac) te služavka (60 godina). Apsurdno djelo grotesknog karaktera s elementima nasilja, kako intelektualnog tako i doslovnog tj. fizičkog.
Starom i bezazlenom profesoru na instrukciju dolazi mlada učenica koja sprema doktorat iz prirodnih i humanističkih znanosti (apsurd?) i koja je željna znanja. Ispočetka sve djeluje vrlo pozitivno, simpatično i veselo, a kada profesor shvati da učenica ne zna osnove matematike (zbrajanje dva broja), situacija se naglo preokreće. Profesor opterećuje učenicu sa sve većim činjenicama i nebitnim podacima, što nju dovodi do potpune tuposti. Sve to vodi do intelektualnog nasilja. On postaje sve nervozniji i agresivniji (promjena početnog stanja), a ona sve više zbunjena, slomljena i omamljena. Profesor to ne može to više trpjeti i izvršava konačan čin ubojstva učenice (četrdeseto ubojstvo taj dan). Na kraju se sam sebi čudi što je učinio i pokaje se, no prekasno. Ne smijemo zaboraviti i lik sluškinje koja svako malo upada u radnju s upozorenjem na nešto što će se desiti u budućnosti (ubojstvo, kao i prije), ali učenica ništa ne razumije. Nakon ubojstva slijedi svađa profesora i služavke, ali se na kraju pomire i izglade situaciju te se pobrinu oko leša učenice (stavljena na kup s prethodnima).
Riječ je o komadu koji se rijetko izvodi, a njegov sadržaj i tekst nam itekako progovara o današnjem svijetu i njegovoj problematici. Naravno da se najveći naglasak stavlja protiv današnjeg sistema obrazovanja i nasilja. Možemo reći da je djelo svevremensko te da je Ionesco u prošlom stoljeću kada je to napisao dobro pretpostavio daljnji razvoj sistema znanja, informacija tj. općenito obrazovanja. Kada se prevede na današnji moderan jezik, sve nam je kristalno jasno. Riječ je o problematici školstva gdje nas profesori uče nebitnim informacijama i detaljima, a izostavljaju osnove. Pri tome učenici pokušavaju savladati nametnuto, a time gube osnovno i bitno. Također se dade iščitati odnos stari profesor – učenica koji je danas vrlo čest (pedofilija). U ponekim dijelovima na vrlo apstraktan način to prikazuje i time se izaziva šok. Toliko je komično, groteskno, sarkastično da je mračno, bolno i jezovito. Upravo to i je današnji moderni svijet. Tehnologija nas je toliko preuzela da je preokrenula sve u svoju korist te time prouzrokovala sukobe različitih interesa. U ovom slučaju profesora i učenice. Dakle njihova priča se može prenijeti za sva razdoblja i sve naraštaje. Osjećaj gledanja predstave treba biti klaustrofobično groteskan s mračno – čudnim elementima apsurda.


Ispitna predstava dvoje studenata treće godine preddiplomskog studija glume i medija u Rijeci. Riječ je o završnoj ispitnoj diplomskoj predstavi. Predstava se izvodi u malom, intimnom prostoru s vrlo neugodnom i pomalo zastrašujućom atmosferom. Također vlada vrlo neugodan miris (miris ustajalog zelja ili miris neoprane robe). Publika je smještena u tom skućenom prostoru oko glumaca (svugdje sa strana). Riječ je o dnevnom boravku profesora (samo njemu ugodan prostor) u kojemu se nalazi mnoštvo rekvizite i scenografije koja više služi kao vizualni efekt nego koristan dio radnje. Tu je puno regala, ormarića, lampi, svijećnjaka, knjiga, papira i sl. U službi radnje služe glavni rekviziti, a to su školski stol i dvije udobne i poveće stolice, tanjuri, lonci, olovke i bilježnice. Puno je igre s bespredmetnom radnjom (profesor crta po zraku brojeve, crte i sl.). Dakle lišeni smo rekvizita i prepušteni našim tijelima da gledateljima objasne situaciju. Radnja se u prvom dijelu komada odvija za stolom bez da se itko od glumaca digne sa svojih stolica. U drugom dijelu komada, profesor ustaje, a učenica cijelo vrijeme koristi stol kao predmet oko kojeg se uvija, razvlači i iskorištava ga u maksimalnom smislu. Nismo željeli prikazati komad prvoloptaški niti onako kako se to od nas očekuje, tako da je sve rađeno vrlo precizno s drugačijim rješenjima nego se to očekuje od ovog komada. Scena ubojstva je prikazana na vrlo neklasičan način. Trajanje predstave je 65 minuta. U predstavi se koristi glazba skladatelja Beethovena, riječ je o skladbi Silence (trajanje deset minuta) koja svira pri ulasku publike kao i pri početku radnje. Mnoštvo je repetitivnih stvari koje su svaki put napravljene s malim izmjenama. Vlada puno igre govorom, pauzama i ritmom. Forma je ta koja preuzima ulogu i koja nas uvodi u sam ritam priče. Kasnije do izražaja dolaze i emocije. Korišteno je mnoštvo detalja u ritmu (bojanje određenih slogova, riječi, recitiranje, pjevušenje, brzo/sporo izgovaranje i sl.). Riječ je o dinamično pasivnoj predstavi vrlo šokantnog karaktera.

Izvedba autorskog projekta #VARAŽDIN u siječnju

U petak, 20. siječnja u 19,30 sati na Velikoj sceni održat će se izvedba autorskog projekta Ksenije Zec i Saše Božića #Varaždin. Scenografkinja i kostimografkinja je Zdravka Ivandija, za glazbu je zadužen Damir Šimunović, a oblikovanje rasvjete Marijan Štrlek. Inspicijent je Sanjin Rožić, asistentica autorskog tima Marija Krpan, asistentica kostimografkinje Žarka Krpan. Fotografiju oblikuje DROOLIA UFO. Predstava je namijenjena djeci i mladima od 12 do 20 god.

Projekt je nastao u suradnji s glumcima: Jagoda Kralj Novak, Romina Vitasović, Irena Tereza Prpić, Erna Rudnički, Marija Krpan, Beti Lučić, Zdenko Brlek, Ozren Opačić, Karlo Mrkša i Filip Eldan.


#Varaždin
je autorski projekt Ksenije Zec i Saše Božića, nastao kao plod istraživnja umjetnika i glumaca o životu mladih ljudi i srednjoškolaca u Varaždinu. U ovom projektu autori se inspiriraju animiranim filmom Tango, poljskog umjetnika Zbignewa Rybczynskog te vraćaju temi poetike adolescencije i problema s kojima se mladi u recesijskoj Hrvatskoj suočavaju u vremenu posvemašnje medijatizacije. 

Dječak Bojan, naizgled je tipični, mladi, varaždinski  srednjoškolac, koji živi sa majkom, sestrom i članovima šire obitelji. On sanja o tome kako će dobiti novi laptop. No Boki će već na početku predstave sa publikom podijeliti jednu tajnu, koju ne znaju ostali karakteri na sceni. Ta tajna opisuje mnogobrojne obitelji u Hrvatskoj, razdirane željom za boljim životom i uspjehom,  mlade ljude  koje njihova okolina većinom spriječava u želji da ostvare svoje snove.  

Danas, teza Andyja Warhola da će u suvremenom svijetu svatko biti zvijezda na 5 minuta, doista postaje realnost. Čuvanje granice između privatnog i javnog prostora potpuno je zastarjela kategorija ravna društvenom samoubojstvu dok su estradizacija i pomamna čežnja za pažnjom postali uzor umjetnosti življenja i edukacije. Kroz svijet interneta, notepadova, instagrama, hashtagova mladi mogu komunicirati sa svojim vršnjacima diljem svijeta no usput bivaju izloženi mnogobrojnim prijetnjama na koje roditelji i odrasli ne mogu naći pravovaljani odgovor i zaštitu.

Tijekom predstave, gledatelji pomoću priče o jednom danu u jednoj naizgled običnoj varaždinskoj obitelji, shvaćaju da je ljepota življenja uvijek u trenutku i dijeljenju tog trenutka s drugima oko sebe, ma koliko nam oni naizgled bili strani ili drugačiji i daleki. 

Raspon  tema kojima se projekt bavi  kreće se od motiva  gubljenja identiteta, propasti građanske klase, nemogućnosti međuljudske komunikacije, disfunkcionalnih obitelji, osamljenosti i izolacije, do zamršenog svijeta virtualnih medija i poetike adolescencije.

Izvedba predstave Bog masakra Yasmine Reza na Sceni Zvonimir Rogoz

Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Lea Anastazija Fleger, foto: Droolia

U nedjelju, 22. siječnja u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz HNK-a u Varaždinu održat će se izvedba predstave Bog masakra Yasmine Reze u režiji Lee Anastazije Fleger, koja potpisuje i adaptaciju scenskog prostora, dok je kostimografkinja Žarka Krpan. U predstavi nastupaju Sunčana Zelenika Konjević (Véronique Houllié), Robert Plemić (Michel Houllié), Irena Tereza Prpić (Annette Reille) i Marinko Prga (Alain Reille). Premijera je održana 20. rujna 2016.

Yasmina Reza jedna je od najvažnijih suvremenih francuskih autorica. Piše novele, romane, ali ponajviše komade za kazalište. Njezina najpoznatija kazališna djela su Art, Bog masakra, Razgovori poslije sprovoda, Početak zimskoga razdoblja i Slučajni čovjek. Dobitnica je prestižnih nagrada kao što su nagrada Moliere za najbolji tekst i najboljeg autora, nagradu za nove talente Johnson, nagrada Tony, nagrada Laurence Olivier, nagrada Drama desk. Bog masakra nagrađen je nagradama Tony, Laurence Olivier i Drama desk.
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Lea Anastazija Fleger, foto: DrooliaHrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Lea Anastazija Fleger, foto: Droolia
Redateljica Lea Anastazija Fleger o ovom tekstu je napisala: „Roditeljstvo je nezgodna pojava. Roditelji se brinu i čuvaju potomstvo svoje vrste. U svim ljudskim društvima roditelji (biološki ili posvojitelji) odgovorni su za podizanje svojih potomaka. Oni su spoj brige o vlastitoj krvi i brige o ispunjavanju društvenih uloga. Simpatični roditelji uglavnom su fokusirani samo na svoju djecu. To barem naizgled djeluje tako. Ispred vrtića, škola, na roditeljskim sastancima, dječjim rođendanima. Na tim teritorijima i u tom vremenu postaju glumci – nacionalni prvaci u svojim građansko-roditeljskim ulogama.

Najgori neprijatelji takvih glumaca-roditelja, hiperroditelja, upravo su isti takvi roditelji. Oni se međusobno izbjegavaju u širokim lukovima. Bježe jedni od drugih da ne bi slučajno stupili u kontakt riječima, strogo se pazi na razinu dopuštenog kontakta s roditeljima prijatelja njihove djece. Sustav ovog izbjegavanja razrađen je do savršenstva, jasno, ako po zamišljenom modulu ne dođe do kontakta. Naravno, ako se zbog dobrobiti djece modul naruši, roditelji se nađu u izvanrednoj situaciji.
Hrvatsko narodno kazalište u Varaždinu: Yasmina Reza, Bog masakra, red. Lea Anastazija Fleger, foto: Droolia
Baš u takvoj izvanrednoj situaciji našla su se dva bračna para: Veronique i Michel Houllie, te Annette i Alain Reille u Bogu masakra Yasmine Reze. Oni se odlučuju sastati ne bi li riješili nastali incident između njihove djece, Ferdinanda i Brune. Incident žele staviti pod kontrolu, raspraviti o uzrocima i posljedicama tog čina. To rade iz roditeljske obaveze. Incident sa Trga Aspirant Dunat pokušavaju riješiti u civiliziranom i kulturno-prihvatljivom tonu. Ono što ih u tome sprječava su razlike u njihovim roditeljsko-građanskim ulogama koje igraju. Od samog početka nižu se manji nesporazmi i sukobi. Parovi se vidno prisiljavaju i vraćaju u svoje građansko-roditeljske uloge sve dok sukobi ne povećaju intenzitet i dok na površinu ne iziđe otvoreno vrijeđanje i netrpeljivost. Ispod socijalnih maski Houlliejea i Reillea počinju provirivati nesnošljivost, prezir prema ovim drugima, agresivnost, bračne nesuglasice i frustracije te neusklađeni stavovi. Parovi se međusobno istinski preziru, preziru čak i suprotne uloge, maske i status kojeg imaju njihovi protivnici. Procjepi, razlike između klasa i ideologija kojima pripadaju i koje nose, dovode ovaj sastanak do katastrofe, građanska uzornost gubi svoj uzor te kulturni, životni i politički stavovi i interesi prouzroče međusobni masakr.

Kako se socijalne roditeljske maske skidaju, raspadaju sloj po sloj, tako se dolazi i do same srži svakog od likova, naime, tijekom prepirki uloge se raspadaju ne samo po klasnim i roditeljskim, nego i po bračnim i na kraju osobnim razinama. Jedni pred drugima počinju iznositi „prljavi veš“ iz bračnih soba, međusobno si izgovaraju ono što prešućuju već godinama, pa se pokazuje da su i unutar samih parova likovi navukli socijalne maske supružnika.
Bog masakra je komad skidanja maski. Roditelji su isfrustrirane individue, nesretne, uklopljene u formu, kalupe u kojima se ne snalaze. Roditeljstvo je samo forma. Forma koja prekriva život u laži samom sebi. Laži kako se ne bi priznalo postojanje života bez životnog sadržaja, sa neostvarenim životnim ambicijama. Roditeljstvo je nezgodna pojava.“

Nova izvedba crne opere Mrtva svadba Asje Srnec Todorović



U utorak, 24. siječnja u 19,30 sati bit ćeizvedena crna opera Mrtva svadba Asje Srnec Todorović u koprodukciji HNK u Varaždinu i Eurokaza. Redateljica je Natalija Manojlović, skladatelj Goran Tudor, dramaturginja Ivana Đula, scenografi Stjepan Filipec i Natalija Manojlović, kostimografkinja Žarka Krpan. Inspicijent je Radomir Šalamun, šaptačica Natalija Gligora Gagić, asistent inspicijenta Vedran Drvenkar i asistentica redateljice Barbara Rocco. Premijera je održana 2. prosinca 2016.


U predstavi nastupaju: Ljubomir Kerekeš (Otac), Barbara Rocco (Majka), Sara Stanić (Kći) Marinko Prga (Mladoženja) uz Papandopulo kvartet kojeg čine Nikola Fabijanić (sopran saksofon), Gordan Tudor (alt saksofon), Goran Jurković (tenor saksofon) i Tomislav Žužak (bariton saksofon).



„MRTVA SVADBA“ Asje Srnec Todorović, motiv ljubavi konfrontira s njegovom dimenzijom „na život i smrt“. Slike ljubavi i smrti plutaju među likovima Oca, koji uz pristanak mrtve Majke nastoji zbrinuti Kćer brakom, Kćeri, koja ideju zbrinutosti jednako tako vidi i u kraju života; Mladoženje, s fantastičnom idejom o ljubavi i obitelji, koja uspijeva opstati tek zato što ih nikada nije doživio, i Mrtve majke, pospremljene u obiteljski ormar.

Mrtva svadba predstavlja obitelj kao društvenu igru, čija pravila od davnina ispisuje kulturološko nasljeđe. Obiteljske uloge, odnosi i rituali, s koljena na koljeno provode se bez odstupanja. Tako Obitelj postaje tek obiteljsko naslijeđe, odnosno akumulirano obiteljsko breme, koje s ponosom u srcu ili s djedovima u oku, ostavljamo potomstvu. Svako preispitivanje ili nepoštivanje pravila urušava cijelu instituciju.  Pokoljenja su već prije svoga postojanja osuđena na gušenje u praviima, kao u prašini nekog obiteljskog porculana, koji godinama čeka "posebnu priliku".


Jedna obična obiteljska tragedija kao tektonski poremećaj figurica u igri, manje je smrtonosna od igre same. Jer naslijeđene samo, univerzalna je obiteljska tragedija.



 

Čelične magnolije Roberta Harlinga

HNK u Varaždinu: Robert Harling, Čelične magnolije, red. Barbara Rocco

nedjelju, 29. siječnja u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz bit će izvedena predstava Čelične magnolije. Premijera je održana 10. travnja 2016.. Predstavu je režirala Barbara Rocco, tekst je na hrvatski preveo Ivan Matković, scenograf je Sanjin Rožić, kostimografkinja Žarka Krpan, a dizajner rasvjete Marijan Štrlek. Šest žena čije su zanimljive sudbine prepleten prijateljstvom tumače: Sara Stanić (Truvy Jones – četrdesetak godina. Vlasnica frizerskog salona), Irena Tereza Prpić (Annelle Dupuy-Desoto – 19, frizerka), Mirjana Sinožić (Claire Belcher – oko 66 godina. Udovica bivšega gradonačelnika. Velika dama), Katarina Arbanas (Shelby Eaton-Latcherie – 25, najzgodnija djevojka u gradu), Sunčana Zelenika Konjević (M’Lynn Eaton – pedesetak godina. Shelbyna majka. Društveno aktivna poslovna žena) i Gordana Slivka (Ouiser Boudreaux – oko 66 godina. Bogata čangrizavica. Trpka, ali simpatična).

HNK u Varaždinu: Robert Harling, Čelične magnolije, red. Barbara RoccoRobert Harling, suvremeni američki dramatičar (rođen 1951.) autor je Čeličnih magnolija, priče o šest žena, različitih po godištu, društvenom statusu i karakterima, koje se vješto nose s rješavanjem životnih problema. Radnja je smještena u frizerski salon maloga grada i počinje na dan Shelbynog vjenčanja, kad ona s majkom dolazi u frizerski salon u kojem susrećemo i ostale likove. Junakinje su snažne žene, rastrgane između vlastitih želja i prepreka koje im nameće život. U kazališnom tekstu, praizvedenom 1987. na Broadwayu, nema muških likova, iako su česta tema razgovora. Harling je tekst preradio u filmski scenarij dopisavši muške uloge, a u filmu snimljenom 1989. nastupili su brojni poznati glumci (Sally Field, Dolly Parton, Shirley MacLaine, Daryl Hannah, Olympia Dukakis, Sam Shepard, Dylan McDermott), a Julia Roberts je za ulogu Shelby osvojila Zlatni globus i bila prvi put nominirana za Oscara.

Nove izvedbe predstave za mlade MALA PRINCEZA

U utorak, 31. siječnja u 19,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz izvest će se predstava MALA PRINCEZA (po motivima romana Mali princ Antoine de Saint Exuperya) autorice teksta i redateljice Julije Klier. Dramaturginja je Emina Omerović, scenografkinja Eva Vučković, kostimografkinja Žarka Krpan, skladatelj i dizajner zvuka Vid Novak Kralj,a Koreografkinja Davorka Čorko Rodeš. Korištena je glazba Drop Department & Ale Mora. Asistenti redateljice su Dražen Krešić i Jelena Jambrošić Barnjak. Premijera je održana 15. listopada 2016.

Nastupaju: Janja Šestak (Mala princeza), Karla Aračić (Lisica), Jura Ruža (Zmija), Jelena Jammbošić Barnjak (Bijedni cvjetić), Veronika Pomper, Lucija Pomper, Ena Kišiček (Ruže), Ljiljana Bogojević (Kraljica), Ozren Opačić (Poslovni čovjek), Ivana Zanjko (Trgovkinja), Barbara Rocco (Profesorica geografije), Zoran Kelava (Noćobdija), Zdenko Brlek (Skretničar), Nikša Eldan (Oholica) i Zvonko Zečević (Pijanac).

Mali princ postaje Mala princeza. Svijet ratnih četrdesetih mjesto je uništenja, dekadencije, razvratnosti, obijesti..., suštinski veoma sličan svijetu danas. Koncept Male princeze utemeljen je na zadržavanju idejnog, unutar konteksta aktualnog. Izvorni, egzistencijalni problemi današnje djece slični su onima prošlog stoljeća, no sa sobom nose i trenutni stupanj razvoja društva, drugačiju političku situaciju i ogroman tehnološki napredak, koji nisu nimalo zanemarivi. Odrasli, manje no ikad, imaju doticaja s djetetom u sebi, čime su se slutnje iz novele ostvarile. Oni više ni ne traže dijete u sebi, stoga je jedini način da djeca krenu u potragu za odraslima. Mala princeza pustinjski pijesak mijenja za urbanu džunglu. Otuđena od utabane svakodnevnice gradskog života, usamljenija je od čovjeka u pustošima Sahare.

Tema predstave je usamljenost. Atmosfera je izgrađena na  melankoličnom, često vrlo tužnom, no istovremeno izrazito optimističnom tonu novele koji proizlazi iz nostalgije za domom ili djetinjstvom, prepuštenosti djece samoj sebi i etida s njihovom igrom i plesom. Mala princeza, pametna i znatiželjna, no životno neiskusna djevojčica s asteroida B 612, zatekla se u velegradu, na Zemlji. Zbunjena je i uzbuđena. Upoznaje tinejdžere Zmiju, Lisicu i Bijednog Cvjetića te s njima kreće u avanturu. Na putu susreće Pijanca, Kraljicu, Oholicu i još mnoge odrasle kroz koje uči o apsurdnosti ozbiljnog, pobrkanim vrijednostima i nerazumijevanju. Samo srcem čovjek dobro vidi; ono bitno očima je nevidljivo. Dječja neiskvarenost oduzeta je od strane odraslih i surovosti svijeta koji su stvorili.

Fotografije: Vida Žager

Sponzor predstave:

arhiv VIJESTI

Pročitajte vijesti o proteklim događajima u