Nove izvedbe predstave za mlade MALA PRINCEZA

U subotu, 22 travnja 2017. u 20,00 sati na Sceni Zvonimir Rogoz izvest će se predstava MALA PRINCEZA (po motivima romana Mali princ Antoine de Saint Exuperya) autorice teksta i redateljice Julije Klier. Dramaturginja je Emina Omerović, scenografkinja Eva Vučković, kostimografkinja Žarka Krpan, skladatelj i dizajner zvuka Vid Novak Kralj,a Koreografkinja Davorka Čorko Rodeš. Korištena je glazba Drop Department & Ale Mora. Asistenti redateljice su Dražen Krešić i Jelena Jambrošić Barnjak. Premijera je održana 15. listopada 2016.

Nastupaju: Janja Šestak (Mala princeza), Karla Aračić (Lisica), Jura Ruža (Zmija), Jelena Jammbošić Barnjak (Bijedni cvjetić), Veronika Pomper, Lucija Pomper, Ena Kišiček (Ruže), Ljiljana Bogojević (Kraljica), Ozren Opačić (Poslovni čovjek), Ivana Zanjko (Trgovkinja), Barbara Rocco (Profesorica geografije), Zoran Kelava (Noćobdija), Zdenko Brlek (Skretničar), Nikša Eldan (Oholica) i Zvonko Zečević (Pijanac).

Mali princ postaje Mala princeza. Svijet ratnih četrdesetih mjesto je uništenja, dekadencije, razvratnosti, obijesti..., suštinski veoma sličan svijetu danas. Koncept Male princeze utemeljen je na zadržavanju idejnog, unutar konteksta aktualnog. Izvorni, egzistencijalni problemi današnje djece slični su onima prošlog stoljeća, no sa sobom nose i trenutni stupanj razvoja društva, drugačiju političku situaciju i ogroman tehnološki napredak, koji nisu nimalo zanemarivi. Odrasli, manje no ikad, imaju doticaja s djetetom u sebi, čime su se slutnje iz novele ostvarile. Oni više ni ne traže dijete u sebi, stoga je jedini način da djeca krenu u potragu za odraslima. Mala princeza pustinjski pijesak mijenja za urbanu džunglu. Otuđena od utabane svakodnevnice gradskog života, usamljenija je od čovjeka u pustošima Sahare.

Tema predstave je usamljenost. Atmosfera je izgrađena na  melankoličnom, često vrlo tužnom, no istovremeno izrazito optimističnom tonu novele koji proizlazi iz nostalgije za domom ili djetinjstvom, prepuštenosti djece samoj sebi i etida s njihovom igrom i plesom. Mala princeza, pametna i znatiželjna, no životno neiskusna djevojčica s asteroida B 612, zatekla se u velegradu, na Zemlji. Zbunjena je i uzbuđena. Upoznaje tinejdžere Zmiju, Lisicu i Bijednog Cvjetića te s njima kreće u avanturu. Na putu susreće Pijanca, Kraljicu, Oholicu i još mnoge odrasle kroz koje uči o apsurdnosti ozbiljnog, pobrkanim vrijednostima i nerazumijevanju. Samo srcem čovjek dobro vidi; ono bitno očima je nevidljivo. Dječja neiskvarenost oduzeta je od strane odraslih i surovosti svijeta koji su stvorili.

Fotografije: Vida Žager

Sponzor predstave:

Postdiplomsko obrazovanje

U srijedu, 26. travnja 2017. na repertoaru je gostujuća predstava BINOCULAR teatra Vilija Matule/ Siniše Labrovića POSTDIPLOMSKO OBRAZOVANJE (stand up i serija portreta iz svakodnevice) u režiji Borne Armanini. Dramaturginja je Ivana Gudelj, a za glazbu je zadužen Igor Pavlica.

Postdiplomsko obrazovanje, hit predstava o lopovima, kriminalcima, odvjetnicima i službenicima
100. i 101. put



Šaljiva monokomedija o našoj smiješnoj realnosti, razglednica iz domovine....Serija portreta iz svakodnevnice, sa primjesom učenja o zanatu koji se u domovinu isplatio - kriminalu...Objedinjuje suvremenog umjetnika iz Sinja Sinišu Labrovića i Matuline autorske, glumačke sposobnosti: sat vremena koje se gleda "u dahu".

Premijera je bila u travnju 2012. godine, odigrana je 99 puta te je gostovala na Festivalu Zlatni lavu u Umagu, Hvaru, Jasterbarskom, Požegi, Zadru, Ljubljani, na Festivalu glumca u Vukovaru, Županji, Zaprešiću i Imotskom, Lepoglavi, Danima Satire, Splitskom ljetu, Trešnjevci, Starom Mlinu na Korani, Vodicama, Puli, Rijeci, Bujama, Varaždinu, Vinkovcima, Festivalu Zlatni Zub u Poreču, Pešćenici, Festivalu nezavisnog kazališta u Opatiji, Lastovu, Kostreni, Šibeniku,Velikoj Gorici, Sesvetama, IN-music festivalu, Novskoj, Cresu, Drnišu, Solinu, Bolu, KMD Dubrovnik, Novom Korzu, Slatini, Medulinu, Kamanju, Umagu.

Izvedba predstave Nećko Svojeglavečko Zvonimira Baloga

U četvrtak, 27. travnja 2017. u 10,00 sati na Velikoj sceni Dječja i lutkarska scena HNK u Varaždinu izvodila je obnovljenu predstavu Nećko Svojeglavečko Zvonimira Baloga u režiji Barbare Rocco, premijerno izvedenu 9. studenog 2008. Scenografiju i lutke osmislio je Ivan Duić, kostime Barbara Rocco, scenski pokret Berislav Tomičić, skladatelj je Petar Eldan, a dizajner svjetla Marijan Štrlek. Predstava je obnovljena 29. studenog 2016.

Nastupaju: Sara Stanić (Mama Ivanka), Barbara Rocco (Susjeda Julka, Baka, Teta Cijeta), Nikša Eldan (Deda, Stric Mijo, Tata Tomislav, Mama Slon), Ivana Zanjko (Nećko), Beti Lučić (Papiga, Tata Slon, Medicinska Sestra), Danijela Keretić (Beba Slon).  Zahvala: Sretenu Mokroviću, Sunčani Zeleniki Konjević i Hani Hegedušić što su posudili glasove slonovima, te Lukreciji Oreški i Tamari Ivaniš za prekrasno otpjevan završni song.

“Balog i djeca dobro se razumiju. Međutim, podjednak čitateljski užitak doživljavaju i odrasli. Njih pak dohvati autorov stroj za izmicanje uporišta općepoznatim pojavama, pa ih uvuče u sugiru duhovitoga poigravanja s pojmovima i slikama pri čemu raslojavanje i usložnjavanje jezika imade ključnu gradbenu važnost. No, Balog nije ni lak ni jednostavan pisac. Iza zaslona lakoće i pojednostavljenja izviruje, pa se nudi umu i srcu čitateljevom bogata duhovnost i životna mudrost autorova. Duh u igri, nenametljivo i tobože usput, vodi nas u bolji, pošteniji i pravedniji svijet koji možebiti jest pričin, ali nas krijepi i ohrabruje, raduje i potiče. Sva ovako sažeto skicirana obilježja Balogova stvaralaštva označavaju i krase njegovo dramsko pismo. Davne godine 1983. praizveden mu je u Zagrebačkom kazalištu mladih u režiji slavnoga Boška Violića igrokaz Nećko Svojeglavečko (potaknut nekim francuskim predloškom) u kojem mama, susjeda, djed, stric, teta i cirkuski slonovi i drugi nagovaraju i darovima mame dijete da se rodi, a ono odbija sve dok mu tata ne obeća pusu. Vragolasti stihovi brzo su i točno označili svaku dramsku osobu, uveselivši male i velike gledatelje (ove druge napose lik Đenerala koji je onodobno zbilja bio politički izazovan!), ali i ponudili nježnu dramsku priču koja je veličala ljubav kao vrhovno načelo života. Dvadesetak godina poslije, 2002. godine, Zagrebačko kazalište lutaka uprizorilo je taj igrokaz (u režiji Dražena Ferenčine), kao i njegov nastavak Kako je Nećko postao Hoćko (u režiji Zorana Mužića), prikaz nevolja u kojima se našlo netom rođeno dijete sučeljeno sa svijetom opsjednutim, ravnodušjem, površnostima i bedastoćama." (Igor Mrduljaš)